Maj vrh (1243 m) - 26.01.2023

Snijeg je na naše veselje obilno zabijelio planine u zaleđu Rijeke. Poslije nekoliko dana kraćih tura u okolici Platka, danas se odlučujemo za Maj vrh iznad Tuka Vojnog kraj Mrkoplja. Prolazimo našim autom zasnježenim selima iznad Bakarskog zaliva. Zlobin nas dočekuje s već ozbiljnijom visinom snijega a sjeverac uz snijeg koji pada vraća me u neko davno vrijeme kad se na Petehovac odlazilo ranojutarnjim vlakom iz Rijeke.

Mrkopalj i cijeli Gorski Kotar prepun je snijega. U goranskoj metropoli Delnicama mjere ga nešto više od metra. Dok je Kvarner okupan suncem, ovdje vlada oštra zima i škura bura uz povremeni snijeg. 

U podnožju smo Čelimbaše i skijališta od kuda kreće naša kratka tura koja je primjerena turnim skijašima koji tek otkrivaju atraktivnost ove planinarske aktivnosti. Skijaška vučnica puštena je u probni rad što smo iskoristili za brzi dolazak na vrh Čelimbaše. 

Nastavljamo tragom naših prethodnika obilato zasnježenom planinom. 

Poslije otprilike sat i pol relaksirajućeg uspona dosežemo Maj vrh koji je obrasao u gustu bukovu šumu koja zastire pogled. Kratko se zadržavamo i nastavljamo spust hrptom planine prema Čelimbaši. 

Malo ispod vrha Čelimbaše odlučujem se za spust zaraslom jarugom s odličnim snijegom koja me dovodi u podnožje planine nadomak Tuka Mrkopaljskog. 

Piva u Kućici je savršeno prijala gdje smo zaključili našu današnju ski turu. 

Na turi bili Stelio i autor posta Ljubo. 

Prestreljeniško okno (2391 m) - 27.03.2022

Dugo očekivana tura  napokon se ostvarila u zadnju nedjelju mjeseca ožujka.

Mala grupica rano ujutro iz Rijeke  uputila se u Julijske Alpe, preciznije skijalište Sella Nevea s namjerom da se popne do Prestreljeniškog  okna.

Prevala i Prestreljenik s oknom iz rifugia Gilberti

Nakon oko 2  ½  sata vožnje autom iz Rijeke, ruta počinje na donjoj stanici gondole u skijalištu Sella Nevea na talijanskoj strani , transfer gondolom do planinarskog doma Rifugio Gilberti košta 5 Eura, dalje se nastavlja do sedla Prevale (2067 m) po lijepo obilježenoj stazi koju koriste turno skijaši sve do sedla na slovenskoj strani (2292 m), nakon kratkog spusta do žičare D Postaja (2202 m) počinje strmi uspon do Okna.

 priprema za uspon

prema Prevali

Po prekrasno sunčanom vremenu Trojka je odvažno krenula u osvajanje Okna, sada su do izražaja došla razna željezna pomagala čitaj kramponi, dereze i cepini  koje smo strpljivo teglili na leđima više od 3 sata.

hrabro naprijed

Nagrada je uvijek famozna prekrasni pogled kroz okno u oba smjera, fotkanje i poziranje ispred čarobnih kutijica uspješno je obavljeno, no slijedio je strmi spust po dijelom zaleđenoj podlozi a dijelom po mekanom snijegu, spust je bio također uspješan osim „laganog“ proklizanja jednog člana družine što je nasreću završilo bez posljedica, najme spas je bio u čudnoj spravici štap-cepin (posudio Vlado) što je našem članu omogućilo zaustavljanje na strmoj padini, primjer dokazuje da opremu nikad nije za badava  prtiti na leđima.

strmo prema Oknu

pogled

Nakon povratka do žičare D Postaja (2202 m) kao da su svi odjednom nestali, skijaške staze prazne, žičare vrte svoje posljednje krugove bez putnika a strojevi već uređuju staze, sunce još visoko i nemilice prži, razlog nagle promjene oko 15:30 je proljetni režim rada skijališta.

Trojka u Oknu

Slijedio je povratni smuk po tek uređenim stazama samo za Trojku koja je u tom trenutku jedina na skijalištu, osim "ratrakista"  na obim  stranama skijališta koji su izdavali razna upozorenja na nekom nerazumljivom  ratrak-jeziku, očito im se nije sviđalo što brazdimo  tek uređene staze.

Kraj avanture nazirao se na već praznom parkiralištu  oko 17:30,  slijedio je povratak u našu voljenu Riku, Reku, Fiume ili kako su je sve zvali  kroz stoljeća skijaške povijesti.

 

zahvala i pozdrav danu

Trojku su činili pioniri Andrea  i Josip te stariji omladinac Stelio (autor posta). Posebna zahvala našem prijatelju Ljubotu koji je sugerirao da opišem ovu turu a i sam je trebao biti četvrti član ali je nepredviđeno  izostao.

Zavižan (dom) - 28.02.2021.

Ova nam je zima podarila obilje snijega već u prosincu koji se zadržao u našim planinama dovoljno dugo i počastio nas skijaškim turama. Turnoskijaške aktivnosti ove su se sezone zbog Covid-19 pandemije i ograničenih inozemnih putovanja odvijale u domaćim planinama. Rijetki sretnici koji su zadovoljili pandemijske kriterije za prijelaz granice mogli su uživati u izvanrednim snježnim uvjetima najbliže Slovenije, zatim Italije, Austrije.

Poslije niza lokalnih ski tura na Snježnik, Risnjak, Viševicu... u dnevnim, ranojutarnjim i noćnim uvjetima zaputili smo se na Zavižan (dom) koji je predugo nepravedno zanemarivan u našim itinerarima. 

Nad sjevernim Velebitom je burna kapa ali nas prognoza vremena hrabri najavljujući kidanje oblaka što bi značilo uživanje u krasnim pogledima na more i otoke. Krećemo skijama s Babića Siče gdje smo parkirali naša vozila. Nismo danas jedini posjetitelji, ovdje su još neki turni skijaši i planinari. U razgovoru s njima doznajemo da su pri dolasku nedaleko zaseoka Anići uočili čopor vukova u lovu na košutu. 

Temperatura je nekoliko stupnjeva ispod ledišta, puše hladan sjeverac a snijeg je tvrd zbog čega je korištenje srenača pri strmijem usponu dobra opcija. S visinom uspona raste i debljina snijega kojeg u šumi ima preko pola metra. Nailazimo na vučje i medvjeđe tragove, ništa neuobičajeno na Velebitu.

                                          vučjim tragom

Izlazimo iz šume na čistinu podno Vučjaka od kuda se otvaraju famozni pogledi na more i otoke sjevernog Jadrana. U daljini vidi se Učka, planine Gorskog Kotara a na obzorju naslućuju se obrisi Kamniških Alpi. 

prema planinarskom domu

Dolaskom do planinarskog doma burni oblak što je prijetio jutrom nestao je i naše uživanje na suncu i dalekim vidicima bilo je potpuno. Noćenje u planinarskom domu zbog pandemijskih mjera nije moguće ali nas ljubazni domar poziva da uđemo u blagovaonu doma uz pridržavanje zaštitnih mjera. Nakon kratke okrijepe započinje naš uspon na obližnju Veliku Kosu (1622 m) i skijaški spust po ledenim padinama na Babić Siču gdje smo zaključili današnju turu.

Veliki Zavižan (1676 m)

Na turi bili Andrea, Stelio i autor posta Ljubo.

Cima Juribrutto (2697 m) – 16.01.2020

Ovu turu planirao sam nekoliko godina unazad u vrijeme skijaškog tjedna u San Martinu ali je nisam ostvario radi manjka snijega. Ove zime snijega je ipak dovoljno za skijaške ture koje kreću od 1700m pa naviše.

Preko Passo Rolle spuštam se zavojitom cestom u susjednu dolinu i prije Paneveggia skrećem lokalnom cestom prema Passo Valles (2032m) i Falcadama.

Malga Valazza

Paneveggio je postao “woodstock“ ali ne u smislu glasovitog hipi festivala Woodstock nego po velikim količinama smrekovih trupaca koji ovdje uredno posloženi i obilježeni čekaju transport prema pilanama. Posljedica je to vjetroloma koji je zahvatio ovo područje i Parco Naturale Paneveggio u jesen 2018.

Gledajući ove smrekove trupce misli mi odlutaju daleko, u šume našeg Gorskog Kotara i dragog nam Snježnika. Ondje postoji jedna šumska livada imenom Javornica o kojoj je napisan blog ujesen 2009. Dokazano je da je znameniti Stradivari za izradu dolnjeg dijela tijela violina koristio drvo javora iz najviših dijelova planinskih šuma Gorskog Kotara. Poznato je također da je za izradu gornjeg dijela tijela violina koristio smrekovinu (abete rosso) upravo iz šumskih prostranstava Paneveggia.

Remekdijela gradnje gudačkih glazbala na lijepi su način povezala ova meni dva draga planinska kraja.

Stradivari - znamenita violina Messiah

Dok mi vozeći misli lete ubrzo dosižem malgu Valazza gdje na parkiralištu ostavljam auto. Krećem sa skijama strmom i zaleđenom šumskom stazom prema Cimi Juribrutto. Ubrzo skidam skije i nastavljam derezama do vrha mojeg današnjeg cilja. Pogled na okolne vrhove koji se ljeskaju na suncu kazuje da su pobočja planina zaleđena i da će biti potreban oprez pri skijaškom spustu. Na usponu srećem šestoricu talijanskih planinara opremljenih penjačkim pojasevima koji su uspon shvatili kao opasan podvig koji uistinu to može i postati na dva zaleđena strma dijela uspona.

prema vrhu

Na vrhu sam i uživam u krasnim pogledima na Marmoladu, Passo San Pellegrino, Civettu u daljini...na jug prema Pale di San Martino. Začudo, radio komunikacija s mojom logističkom podrškom je odlična čak i na udaljenosti između skijaških terena iznad San Martina i na gotovo cijelom putu mojeg uspona.

Passo San Pellegrino i Marmolada

Odskijam na polazište smjerom uspona po tvrdoj i zaleđenoj podlozi. Na dva strmija dijela oprezno odskijavam jer bi pad ovdje imao ozbiljne posljedice. 

track

Na ulasku u apartman dočeka me osmjeh i piće dobrodošlice.

Na turi bio autor posta Ljubo.

Forcella Valzanchetta (2250 m) – 15.01.2020.

Skijajući na pisti prethodnih dana stekao sam dobar uvid u vrste snijega na različitim visinama i na moguća kritična područja obzirom na mogućnost lavina. Jedna veća lavina krenula je s grebena Punte Ces na južnu padinu koja je izložena insolaciji i upozorila me na oprez. Skijaško područje oko San Martina poznato je po opasnosti od lavina  zbog čega sam današnju turu dobro proučio sa svih aspekata sigurnosti.

Uz obaveznu osobnu lavinsku opremu (lavinski primopredajnik, lavinska sonda i lopata) dodatnu komunikacijsku sigurnost imao sam u Motorola radio primopredajniku ostvarujući radio vezu s mojom logistikom koja je skijala na obližnjem skijalištu.

Tognola (2382 m) i Forcella Valzanchetta desno

Stavljam skije već u dolini u blizini dolnje postaje telekabine Ces i krećem  šumskim putem prema malgi Valcigolera (1880 m). Svjedočim posljedicama vjetroloma koji je poharao ovo područje u listopadu 2018. a čije je saniranje još u tijeku. Tome svjedoče velike količine bjelogoričnih trupaca uredno složenih u dolinama oko San Martina spremnih za transport i preradu. Zbog jedinstvenih prirodnih ljepota i fenomena cijelo područje oko San Martina pripada nacionalnom parku Paneveggio.

posljedice vjetroloma

Poslije kratke okrijepe na malgi Valcigolera nastavljam izrazitom dolinom koja završava škrbinom Valzanchetta (2250 m). Desna padina doline izložena je suncu a nekoliko izrazitih pukotina u višim dijelovima upozoravaju da bi lavine mogle krenuti.

pukotine u padini

na malgi Valcigolera

Razmišljam, u vrijeme najveće insolacije bit ću visoko i izvan moguće opasnosti. Držim se ipak više lijeve strane kako bi imao vremena odskijati izvan dometa moguće lavine. Radi tvrdog snijega u sjenovitom dijelu padine i strmine odlučujem zadnji dio uspona obaviti s derezama i cepinom. Od škrbine nastavljam prema gornjoj postaji sjedežnice Tognola. Srećem dvojicu freeridera i planinsku patrolu karabinjera.

stjenoviti Colbricon (2604 m) i Punta Ces (2229 m)

U mnogim talijanskim regijama turni skijaši na turi obvezni su uzase imati lavinski primopredajnik, lavinsku lopatu i sondu. Planinske patrole karabinjera provjeravaju pridržavanje ovih propisa. Mene su promatrali jedno vrijeme dok sam im se približavao a onda su vjerojatno procijenili po izgledu namjenske turnoskijaške naprtnjače da posjedujem propisane lavinske rekvizite i nisu tražili uvid.

Pale di San Martino

Nalazim se s mojom logistikom i zajedno odskijamo u dolinu na zasluženi ručak.

Slijedeći dan logistika me izvještava da je pala lavina u blizini koridora kojim sam se kretao ali da nebi bio u opasnosti jer sam izabrao sigurnu liniju uspona.

track

 Na turi bio autor posta Ljubo uz logističku podršku Marina.

Baita Segantini (2200 m) – kružna tura oko Mt. Castellazzo – 14.01.2020.

Nekoliko dana skijaškog tjedna u San Martinu di Castrozza namijenio sam turnom skijanju što je model kojeg koristim u ovakvim prilikama. Dan-dva dobro je posvetiti skijanju na pisti kako bi se osvježila skijaška tehnika turnog skijanja i tijelo pripremilo za specifičnosti turnog skijanja. Ujedno i prilika da se familijariziram s novim laganim skijama i pin vezovima.

Odlučujem se za tehnički i kondicijski nezahtjevne solo ture primjerene snježnim uvjetima, kondiciji i osobnoj skijaškoj vještini.

Cijelotjedna anticiklona podarila nas je vedrim nebom, obiljem sunca i ugodnim dnevnim temperaturama. Snijega u dolinama i na visinama ispod 1600 m n/v tek u tragovima da bi se njegova visina drastično povećala iznad 2000 m. Zadnji obilniji snijeg ovdje je pao polovicom prosinca pa je i stupanj opasnosti od lavina bitno smanjen i za područje mojih turnih aktivnosti iznosi 2.

Passo Rolle

Krećem sa zadnjeg zavoja prije Passo Rolle na kružnu turu oko Mt. Castellazzo u smjeru kazaljke na satu kako preporučuju turnoskijaški vodiči i opisi ture na netu. Moje iluzije o opuštajućem i rutinskom spustu na Malgu Juribello ubrzo se raspršuju na prvim zavojima i pokorici koja onemogućuje bilo kakvo vijuganje. Unatoč ovakvim snježnim uvjetima ushićenost dalekim vidicima i okruženjem dovoljni su da mi izmame smješak osobnog zadovoljstva.

Malga Juribello

Cima Bocce i Cima Juribrutto

Nastavljam spust uz Malgu Juribello kroz strmi šumoviti dio i ubrzo sam na ulazu u Val Venegia, dolinu koja će me dovesti do Baite Segantini, mojeg današnjeg cilja. Napredujem sjenovitom i hladnon Val Venegia dok se sunce tek povremeno pojavljuje iza obrisa markantnog Cimon della Pala (3184 m). Uspon na Baitu Segantini vodi dugačkim serpentinama pobočjem Mt. Costazza (2282 m) na kojem se očitavaju skijaški tragovi. Susrećem i nekoliko turnih skijaša na silazu u dolinu.

Malga Venegiota

Napokon sunca je sve više, teren se izravnava i naslućuje kraj uspona. Ukazuje se osamljena i čarobna Baita Segantini okružena bjelinom, mjesto o kojem slušam i čitam godinama. Dobila je ime po Giovanniu Segantiniu, talijanskom slikaru planinskih motiva koji je stvarao u drugoj polovici 19. stoljeća. Opijen sam skladnim izgledom skromne drvene kućice i veličanstvenom pozadinom moćnog stijenja Pala. Nažalost baita je u ovo doba godine otvorena samo u vrijeme vikenda pa ću njezinu gostoljubivost uživati nekom drugom prigodom. 

Baita Segantini

U zagrljaju

Odskijam na Passo Rolle gdje sam i započeo današnju turu.

Savjetujem obrnuti smjer ture od kazaljke na satu koji jamči zanimljive varijante spusta od Baite Segantini u dolinu Venegia i kvalitetniji snijeg.

Na turi bio autor posta Ljubo.

Cima Bella/Lepi Vršič (1911m) - 20.01.2019

Snijeg je napokon zabijelio sunčanu stranu najbližih nam Alpa. Pošiljka je bila dostatna za prvu ozbiljniju ovosezonsku skijašku turu.

Prvotna zamisao bila je odskijati neki vrh u austrijskim Niskim Turama ali su nepovoljni lavinski report i loša vremenska prognoza za ponedjeljak odgodili tu Stelijevu i moju namjeru za proljeće.

Priključujem se mojem mlađem riječko-ljubljanskom skijaškom društvu čiji je nedjeljni turnoskijaški cilj Cima Bella/Lepi Vršič, vrh u Karnijskim Alpama, primjerena turnoskijaška klasika  za početak sezone. Sunčana nedjelja koja je osvanula dala je naslutiti da će današnji dan proteći u ugodi, suncu i obilju pršića.

Prolazimo Tarvisio/Trbiž i napuštamo dolinu u Ugovizzi/Ukve penjući se uskom planinskom cestom do Locande Camoscio gdje ostavljamo naše automobile.

Hladno i sjenovito jutro ali bez vjetra ubrzalo je naše napredovanje prema današnjem cilju i izlazu na osunčani dio planine. 

U zimsko jutro

Ubrzo skidamo toplije dijelove odjeće i slijedimo gaz u snijegu naših prethodnika. Kroz osnježene siluete smreka ukazuje nam se veličanstveni Mangart a kako se uspinjemo sve je više vrhova na obzoru. S lijeva Škrlatica, desno Jalovec i Loška stijena, nastavljaju se zapadni Julijci.

Predah

Današnji sunčan i zasnježen dan izmamio je brojne domaće i slovenske turne skijaše zbog čega je planina posjećenija nego u zimama s obiljem snijega. Svatko je želio odskijati poneki  zavoj u nedirnutom cijelcu. Sretnici koji su ranije krenuli ili pak turu napravili dan prije imali su više takvih mogućnosti.

Pod sedlom

Poslije otprilike dva sata ugodnog uspinjanja dosegli smo sedlo između Monte Cocco/Kok i obližnje Cima Bella/Lepi Vršič. Otvaraju se pogledi na Karnijske Alpe i bogato zasnježene planine susjedne Austrije. Od sedla nastavljamo desno na vrh kojeg dijelimo s mnoštvom ostalih turnih skijaša i ponekim pješakom.

Mangart

Na spustu ipak uspijevamo uloviti poneki zavoj u nedirnutom pršiću što nam upotpunjuje ugodu krasnog osunčanog dana i skijaške ture. Zastajemo uz pastirsku bajtu i nazdravljamo zajedničkom druženju upijajući žarke toplog sunca i dijeleći oduševljenje krasno provedenog dana .

...na sedlu

Cima Bella/Lepi Vršič, 1911m

Radost dana

Na povratku svraćamo u Gozd Martuljku do Jožice...naravno piva, ukusna obara i druge blagodati primjerene zaključenju ture i skijaškog dana.

Tracks:

Na turi bili Iva, Bosiljka, Slavka, Mare, Primož, Zoran i autor posta Ljubo.

PS

Svi koji želite napisati nešto prijavite se kao "TurnoRijeka" uz lozinku "TurnoRijeka02" i pišite, stavljajte slikice, dogovarajte se za ture, ...